четвртак, 17. јул 2008.

VRATIĆE SE NADLEŽNOSTI
Nadležnosti entiteta koje su kradom, šaptom, bičem, ili formalnim parlamentarnim putem, prešle u krilo Majke Države BiH d.o.o, mogu se istim takvim putem i vratiti na mjesto izvorne nadležnosti po Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH.
Samo prof. Kasim Trnka tvrdi da nema vraćanja nadležnosti.
Sačuvaj me bože državnog pravnog tumačenja Kasima Trnke.
Ne mogu da budem siguran, a nemam vremena da prebirem stare novine, ali sve mi se čini da je Kasim Trnka bio član Ustavnog suda SR BiH, koji je dozovlio formiranje nacionalnih stranaka u predvečerje međunacionalne višestranačke klaonice.
Ako je doprinio toj odluci, izgubio je pravni kredibilitet za bilo kakvu priču o državi i pravu osim o zakupu livadskog cvijeća za košnice, trnke i ostale nastambe pčela.
No, bez obzira, storija o prenosu nadležnosti je politička storija a ne pravna. Samo u nekoliko slučajeva, od 50 istraženih, nadležnosti su sa Republike Srpske prenijete regularnim parlamentarnim putem. A i to je bilo pod pritiskom jer je u Narodnoj skupštini Republike Srpske, u doba zasijedanja, tada bilo inostranih pritiskača skoro više nego delegata. Kad god je zapinjalo, proglašavana je pauza a neki od tih ohaerovih i drugih bičeva, znali su bolje ustave i Dejtonski sporazum i od poslanika i Kasima Trnke zajedno. Ponekad je i zarez bio razlog da se natjera na pristanak.
Prema tome, najmanje ono što nije prošlo kroz parlamente, neregularno je. I tu nema šta da se vraća. Dovoljno je da se jedan entitet povuče iz te nadležnosti.
Drugi par opanaka koji omogućava vraćanje nadležnosti je neefikasnost institucija nastalih na tako upoklonjenim nadležnostima. Da one koriste Državi i entitetima, ne bi niko ni postavljao pitanja. Ali svi znamo da su te institucije stvorene samo da bi ih Država nj.v. imala i da bi preko njih postala država.
Kasim Trnka, a i ostali pravnici pripravnici, znaju da država ne nastaje kao skup neregularnih i neefikasnih institucija. Država nastaje saglasnošću njenih podanika koji „prave ugovor“, ustav, između sebe i između sebe i države. Država onda pravi sebi alat za provođenje tih ugovora. A to su te zajedničke institucije. Svakom je, dakle, jasno, da se ovdje radi o naopakom procesu.
Pošto Država BiH d.o.o. nije dosad pokazala nikakvu želju za efektivnošću nezajednički prenešenih institucija, osim da na njihovom čelu ostanu „naši“, ona polako gubi pravo na posjed.
Ne pomaže tu ni argument o tome da SAA, potpisan sa Evropskom unijom, podrazumijeva Institucije Države s kojima EU hoće da posluje. Ne podrazumijeva. EU je uzela mladu u viđenom stanju, u šumi na panju, i nema naknadnog uslovljavanja. Ako su joj problem institucije, zašto je potpisivala SAA?
Rješenje problema mora biti političko. To podrazumijeva da se neefikasne nadležnosti sa države vrate na entitete. A ako svi budu dobri, i željeli dobro Državi BiH, moguće je, možda, politički dogovoriti tzv. plivajuće zajedničke institucije koje bi bile formirane na određeni fiksni rok, za jedan posao, integrativni sa EU ili slično. Ali to mora biti na osnovu jasnog interesa i Republike Srpske i BiH. I na osnovu čiste parlamentarne procedure.
Kad su se vratile rode, vratiće se i nadležnosti.
(509 riječi za nadležnosti)

уторак, 15. јул 2008.

OSLOBOĐENJE ME POČASTVOVALO
Pojavila mi se slika u Sarajevskom Oslobođenju.
To je veliki uspjeh, to će vidjeti čitatelji diljem Naše Države. Nadam se i moja tetka Zorka u Gornjoj Paležnici. Toliko je ta novina raširena kod čitateljstva i drugih esdepeovaca.
Doduše, slika je u rubrici „Dobar, loš, zao“.
A ja sam ovaj treći. Zao.
Jer, kažu, Rajko Vasić „Ne propušta ni jednu priliku da pokaže profesionalnu i materijalno podloženu mržnju prema Sarajevu, Bošnjacima i državi.“
Ne razumijem to „profesionalno i materijalno“ ali idem redom.
Sarajevo – kad govorim biranim, lirskim, umilnim političkim riječima o Sarajevu, ne govorim o Gradu Sarajevo i Sarajlijama. Razumiju to mudrovnjaci iz Oslobođenja ali previše slušaju Laku pa se prave ludi.
Sarajevo je sinonim za političku opciju u kojoj vino piju age Sarajlije i mudruju o unitarizaciji, centralizaciji, ostanku OHR-a a istjerivanju Srba i Hrvata, o jednom čovjeku-jednom glasu, o 100% BiH, o pretvaranju Bosne i Hercegovine u Bosnu, o jednom jeziku bosanskom, o Bosancima...
Dakle, priznajem sud ove novine, unekoliko: ne podnosim tu poliitčku opciju i to političko Sarajevo.
Bošnjaci – sačuvaj me bože da nekog mrzim po toj osnovi. Mada Bošnjake više volim da nazivam muslimanima jer tako, još iz djetinjstva, zadržavam sliku tih ljudi kao čestitih. Osim toga, moja prva ljubav je bila jedna Elvira iz Doboja. I dandanas bih dao najveći dio potonjih osjećaja koje sam neartikulisano rasipao po svijetu, za lijepu Elvu.
Država – e, o državi bi se već dalo razgovarati. Prvo, naturena je, nametnuta, oktroisana, dejtonisana. Jebeš državu u kojoj se nisam rodio. I u kojoj sam proveo četiri godine u rovovima punih blata, krvi, govana i mokraće, jauka, izgibije i gelera. Drugo, jebeš državu za koju su mi garantovali Milošević i Tuđman i onaj zdepasti uslužitelj mladih pušačica. Treće, toliki ovdašnji svijet mrzi državu, zašto od mene tražite da je volim. Dovoljno je da je, najčešće i iz „ljubavi“, pišem velikim slovom – Država.

понедељак, 14. јул 2008.

BAKIR
IZETBEGOVIĆ
PRIJETI RATOM
Bakir Izetbegović, stand by potpredsjednik Esdea, izjavi da „ako međunarodna zajednica prepusti nama da se tome suprotstavimo, onda to može biti loš scenario. Mi ni pod kojim uslovima nećemo dozvoliti da jedna Srebrenica ostane izvan konteksta BiH, niti bilo koji drugi grad u našoj zemlji. Zato ponavljam da je bolje da međunarodna zajednica takve pokušaje na vrijeme sankcionira, nego da nama pusti da se na naš način borimo za BiH.“
Tema je bila nezavisnost Republike Srpske.
Sačuvaj nas bože Izetbegovićeve odbrane BiH. I jednog i drugog Izetbebovića. U prvoj odbrani BiH po njihovom konceptu („Za BiH ću žrtvovati mir“), 100.000 muslimana, Hrvata i Srba je izgubilo život. I nastala je Republika Srpska. Da li Bakir želi da u drugom pokušaju odbrane BiH još izgine 100 hiljada ljudi i nestane BiH?
To što je rekao Bakir Izetbegović direktna je prijetnja, Srbima u BiH i međunarodnoj zajednici, novim ratom.
Izetbegovićev Koncept Mi nastoji da međunarodnu zajednicu, prestrašivanjem i prijetnjama, natjera da ostvari ratne teritorijalne i etničke želje sarajevskih muslimana (jer nisu svi bosanskohercegovački muslimani imali želje za ratom i dominacijom, samo posebna sorta sarajevskih fundamentalista) za zelenim stolom. Ako ne može za zelenim, može za krvavim ratnim – samo što tako nije rekao Bakir.
To su neskrivene želje za dominacijom u BiH.
Prva faza te dominacije je Koncept Mi po kome „mi“ određujemo šta može biti u kontekstu BiH a šta izvan.
Bakirovo zalaganje za Srebrenicu može da bude i razumljeno. Ali može da bude i licemjerno. Zna Bakir dobro ko je sve učestvovao u projektu genocida u Srebrenici. A učestvovali su i oni za koje ni Bakir ne zna .
Može da bude i legitimno kada bi se istom odlučnošću zalago i za istovjetan tretman Jasenovca i Kosova.
Ovako, sve mi liči na srpsku miloševićevsku ratnu priču – svi muslimani u jednoj državi i i gdje su naši grobovi to je naša zemlja.
Sve to o čemu govori Bakir Izetbegović, i novi ustav i Treći entitet, i funkcionalna BiH i unitarizovana BiH i nezavisnost Republike Srpske, može se rješavati isključivo demokratskim procedurama nadležnih unutrašnjih institucija, kantona, entiteta, BiH i tri nacije.
A ne može se rješavati međunarodnom prisilom, prijetnjama ili ratom.

BHT NA TUĐOJ TERITORIJI
Već sam rekao da je BHT nametnuta, naturena, prinudna televizija.
Već sam rekao da je BHT unitarna televizija, televizija jedne koncepcije.
Već sam rekao da je BHT ukopnička televizija jer neprestano forsira storije o sahranama, komemoracijama i žrtvama (samo na muslimanskoj strani) čime potiče mržnju, podjele i osvetu.
Došlo je vrijeme da kažem da BHT pokušava da se predstavi, u odnosu na Srbe u BiH i Srbe uopšte, kao strana pobjednica u ratu.
Odnos BHT prema komemoraciji u Bratuncu i način izvještavanja govori upravo o tome. BHT bjelodano dokazuje i pokazuje sarajevsko vladajuće političko mišljenje, koje političari ne smiju uvijek transparentno da iznose, a koje cijelu kolektivnu i pojedinačnu programsku političku osnovu Sarajeva formira na činjenici da su Srbi u BiH, i na području cijele SFRJ, bili agresori i da su izgubili rat, samo što je „došlo do greške“ pa je Republika Srpska priznata kao realnost a Srbi nisu dobili status gubitnika sa obavezujućim ratnim reparacijama i svim ostalim što pripada kapitulantima.
BHT i njeno osoblje potpuno je nekompetentno za shvatanje i predstavljanje stvarnosti u BiH. Njihov novinarski domet je „naši i njihovi“, njihov profesionalni i obrazovni temelj je ratna mržnja, njihova vizija je nepostojeća i nerealna BiH, njihov odnos spram stvarnosti je felacijski odnos prema sarajevskim političkim samostrelima bez koncepcije.
BHT se ponaša prema Republici Srpskoj i Srbima u BiH kao da su oni okupirali teritoriju njihove države. BHT si umišlja da se BiH zove BHT. A, relano, BHT je, što se tiče Republike Srpske, na tuđoj teritoriji jer Republika Srpska ni jednim svojim gestom nije učestvovala u formiranju tog marsovskog fantoma niti ga je ikad prihvatila.
BHT, dakle, nema mogućnosti da opstane.
Vrijeme je da Parlamentarna skupština BiH donese odluku u neuspjehu te misije na Mars.
(292 riječi za tv sa Marsa)
BiH U TORU MEDITERANA
Karlin Mali Sarkozi se udobrovoljio i BiH, Monako, Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju primio u Mediteransku uniju.
Mediteranska unija je nedefinisani genetski modifikovan integrativni oblik kome je glavna konstrukcija borba protiv terorizma i mir na Bliskom istoku. Barem je tako govorio Sarkozi. Ja bih govorio ovako: mir na Bliskom istoku nije uspio naći Pokret Nesvrstanih, Rusi i Amekinaci, nekoliko pokojnih lidera uključiv Tita i Sadata... pa neće ni Sarkozi sa Mediteranskom unijom.
Radi se o opsjenama i kupovini vremena.
Mediteranske zemlje su toliko različite i u različitim uslovima postoje da je nemoguća tako široka koalicija. Bosna i Hercegovina i Monako. Hrvatska i Libija. Više od 40 zemalja.
No, stvar treba shvatiti ozbiljno.
Ja tumačim da to znači da BiH neće nikada ući u Evropsku uniju, dijelom zbog problema u samoj Uniji, jer beskonačno brojna Unija nije više unija; dijelom zbog nerealnih zahtjeva koji stoje pred BiH jer ona to nije u stanju da ispuni a dijelom i zbog toga što BiH i ovo područje ne trebaju Uniji.
Makedonija, Albanija, Hrvatska, Srbija... trebaju NATO-paktu ali Uniji? Diskutabilno je.
Stoga Sarkozi vodi proces oko Mediteranske unije. A Njemačka i Francuska su okosnica i upravljači EU. Te dvije zemlje određuju da li će Turska ili neće nikad ući u Evropsku uniju.
Da je Mediteranska unija zamjenski projekt EU, jasno je i iz činjenice da tom samitu MU prisustvuje svih 27 članica EU.
(233 riječi za MU)
PEDER SELEKTOR BiH
Ćiro Sine Blažević postao je selektor nevidljive sile koja se imenuje kao Fudbalska reprezentacija BiH.
Kada su ga novinari pitali o tome kako objašnjava da je je on bio čvršći i zahtjevniji prema igračima nego Slaven Bilić, Ćiro Sine je odgovorio: pa, jebi ga, zato je Ćiro peder a Bilić kralj.
Sa Ćirom fudbalska reprezentacija BiH postaje, pored tragedije i kriminala, i cirkus.
Počelo je sa tim da će Ćirinu plaću doplaćivati Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba.
Osim što je Bandić Hercegovac, ne postoji druga veza u tom trokutu. Pošto je Ćiro lansirao tu eksluzivaču, jedino mi ostaje da zaključim kako mu je stalo do podrške hercegovačkog miljea.
Ćiro je već izazvao različite podrške i odobravanja pa se to mora uzeti u obzir zajedno sa stanjem reprezentacije uopšte i zaključiti da je vrlo moguć dalji krah tog sportskog simbola Države. Kao i dalja podjela u BiH, ne samo na fudbalskom terenu i segmentu.
Ne treba zaboraviti da je Ćiro Blažević jedan iz plejade hrvatskih javnih, kulturnih, političkih, profesionalnih i sportskih djelatnika koji nisu izlazili iz pozadine Franje Tuđmana.
Ćiro je svoj profesionalizam stavio u službu jednog sumnjivog historiokrate i mediokroate, zločinca i istrebljivača, istorijski nastranog nacionalističkog sladostrasnika, čime je pokopao svoj profesionalizam. Jer temelj svakog profesionalizma, pa i u heklanju nadstoljnačića, mora biti nezavisnost.
Od kako je umrel dragi nam Francek, Ćiro je uglavnom cirkusant.
Sada na privremenom radu u BiH.
(233 riječi za cirkus)

недеља, 13. јул 2008.

MEDDŽIDA U ZEMLJI
VISOKOG SUDSKOG
I TUŽILAČKOG SAVJETA

Detektovao sam neka zbivanja u samom vrhu sudstva Države BiH ali pošto ne mislim da je i jedna i druga institucija bitna za Državu, nisam se ozbiljnije bavio tim unutarsudskim kalamarenjem.
Ali, izgleda da je proces došao dotle da otkriva neke suštinske metastaze koje sam navijestio u svojoj prvoj knjizi Političkog ljetopisa za 2006. pod poetskim naslovom: BiH ne postoji.
Glavni akteri metastaza su VSTS ili Visoki sudski i tužilački savjet što se može zamijeniti skraćenicom ČNNZ – Čardak ni na nebu ni na zemlji, poznatiji kao instrument internacionalne lige jednostranih pravednika koji nije dozvolio Republici Srpskoj formiranje Specijalnog tužilaštva; i predsjednica Suda BiH, Meddžida Kreso koja se, inače, šminka kao talijanski mrtvac i oblači kao amazonska papiga.
VSTS je na polugodištu dao slabe ocjene predsjednici Suda BiH iz suđenja, ponašanja, opštetehničkog sudskog procesa i infinitezimalnih uspjeha u provođenju pravde. Predsjeddžida Meddžida poteže ljudske resurse Svog Suda BiH i imenuje tročlano sudsko vijeće koje presuđuje da se njihov, pa i Njen, rad ne mogu ocjenjivati jer se radi o vrhuncu karijere. Inteligentni koeficijent ovog obrazloženja tek je nešto viši od pravomoćno najsumračnije rečenice onog ohaerovog portparola koji kaže: Visoki predstavnik nikada ne najavljuje svoje poteze. Ovo govorim samo jednom.
Neosporan znak propasti jedne zemlje nastupa u trenutku kada se dvije državne a ustavno a priori neupitne institucije nađu u situaciji da su potpuno nebitne i nevalidne a, istovremeno, u egzistencijalnom sukobu.
Dakle, Visoki sudski i tužilački savjet, ČNNZ, deklarativno pravedniji brat Regulatorne agencije za komunikacije, institucija je Države za koju je nemoguće ustanoviti korelativnu detekciju nadležnosti i efektivnosti. Jer je nula, infinitezimalna, beskonačno mala.
Sud BiH, koji je trebao biti formiran zbog pravde ali je formiran zbog BiH, mada se sada čini da je formiran zbog Meddžide Kreso i njenog vrhunca karijere, nije uradio ništa ni za koga a naročio za ratnu pravdu i sankcionisanje ratnih zločina. U tom segmentu je imao jedini razlog formiranja i jedinu šansu da otvori neke pretpostavke za pomirenje pravednim trostranim suđenjem za ratne zločine pošto je Haški tribunal postao Srbaški tribunal. Ali, Sud BiH, i Meddžida sa dva-tri „d“, nije procesuirala ni prvi organizovan ratni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, kada su neregularne formacije iz Hrvatske u sadejstvu sa domaćim muslimanima u redarstveno-paravojnoj akciji pobili sve starice i starce, i ostale na zatečenom mjestu, u tom brodskom selu. Da, bake, koje nikad u životu nisu imale šansu da se našminkaju.
Ni taj očigledni zločin Meddžida nije mogla procesuirati.
Pa kakvu ocjenu onda očekuje?
Iz ponašanja Meddžide na vrhuncu karijere, moguće je razaznati tipične pravničke, pravedničke i humane osobenosti:
· Svjesna je da glavni glumac nikad ne gine
· Stoji iza jednog od najutemeljenijih porodičnih prezimena Bosne bez Hercegovine
· Shvatila je da je BiH, u stvari, pozorišna predstava malih i eksperimantalnih scena u kojoj je bitno biti joneskoovski dobro našminkan i dalijevski opravljen kako bi boje privukle pažnju prijatelja a odbile pažnju krvoločnih neprijatelja iz prašume VSTS, npr.
· Sve što je državno ima isključiv zadatak da učestvuje na Sarajevskoj paradi neefikasnog kiča koja se permanentno odvija za pripadnike međunarodne zajednice na službi u BiH.
A kad se sve prevede i prizemlji, VSTS služi za izjave tipa: reforma u pravosuđu je veoma uspješno provedena/čekaju nas reforme u pravosuđu; dok Meddžida BiH služi za konkretnije izjave tipa: neophodan je Vrhovni sud BiH i još pet-šest državnih zatvora.
Biće zanimljivo posmatrati sukob onih koi nemaju posla, nemaju rezultata i nemaju argumenata.